Na Kolskom groblju postoji jedan fratarski grob na kojem  piše „Zajednički grob fratara pokopanih u ovom groblju na Kolu podignut 1964“ naime tu je najverovatnije  bio stariji križ, a 1964.godine je grob samo obnovljen i na njega stavljen sadašnji križ na kojem ne pišu imena pokopanih fratara. No dr.sc. fra Robert Jolić je istražujući koji bi fratri mogli biti pokopani na Kolskom groblju došao do zaključka da su to najvjerojatnije ova dvojica fratara:

1. fra Stipan Vuletić, + 13.8.1883. kao duvanjski župnik

2. fra Danijel Kolak, rodom iz Županjca, klerik, + 16. 5. 1885.

Evo ovde vam donosimo i životopise ove dvojice fratara u potpunosti preuzete iz knjige Duvno kroz stoljeća autora fra Roberta Jolića.

Fra Stipan Vuletić-(Šestokrilović) rođen je 05. veljače 1837. u Kazagincu u Bušku blatu. Studij je završio u Italiji. G. 1852. stupio u franjevački red, a 1859. ređen za svećnika. Djelovao je na Širokom brijegu i Seonici, a ljeti kao kapelan u Poljima. Od 1868. je župnik u Grabovici gdje je izgradio veliki župni stan ( 15m x 11,8m). Natpis na kući glasi Pomoći Boga i puka ovog domorodac/ domorodcim bez druge pomoći ovu kuću/ iz temelja uzdiže o fra Stipo Vuletić/ žp. G.G. 1866 PS OE JV. Potom je 1870. nabavio zvono za župnu crkvu. Izabran je onda za gvardijana i župnika u Gradnićima i na kraju u Županjcu. Bio je i vijećnik Hercegovačke kustodije. Opisuju ga kao „vrlo nadarena i marljiva“ te da je „uvijek djelovao na opću korist domovine i bio obljubljen od svakoga“. Preminuo je u tadašnjem Županjcu 13. kolovoza 1883. kao aktualni diskret Hercegovačke franjevačke kustodije. Umro je u 46. godini života i 30. godini redovništva.

Fra Danijel Kolak rođen je 4. ožujka 1864. u Županjcu od oca Marijana. Preminuo je 16. svibnja 1885. u rodnom Županjcu kao mladi student teologije u 22. godini života i 6. godini redovništva. Vjerojatno je bio došao kući u posjet vroditeljima i tu preminuo.

Naime, do konačnog uređenja groblja na Karauli, građani su se pokopavali na kolskom groblju, pa tako i fratri. K tome, njihovih imena nema na groblju Karaula. Naime prema priči starijih ljudi za vrijeme turske vladavine u čaršiji nije bilo dopušten ukop krštenima. Te je zbog toga na Kolu bilo i Rišćansko groblje iako pravoslavci na Kolu nisu nikada živjeli

.

Evo što otvaranju groblja na Karauli piše fra Anđeo Nuić u "Svaštenjaku":

Novo groblje u Županjcu

Prama jugu tik Županjca nahodi se mjesto zvano Karaula, na ovom mjestu jest bilo starinom groblje, u kom se i sada vide Stećci. Katolici iz Županjca jesu se kopali zajedno u groblje nad selom Kolo. Oko godine 1874 bivši župnikom Fra Petar Kordić strašni fanatik svega što se tiče katoličkog, usudi se pokopati tude na Karauli jednog prosjaka, zatim proglasi da ovde se svi kopaju katolici iz Županjca. Sada Rišćani ustanu da se i oni tude kopaju. Turci ustanu da se tude neima kopati nitko zašto se nezna čije je groblje strarinom bilo; poslen mnogi razmirica na sudu turskom, dopusti se, da katolici i rišćani podiele mjesto po pola i da se kopaju. Rišćani koa lukavci narede kriomice na selah drugim rišćanim, da svak donese što može više (65) pletera i kolacah, i tako za jednu noć ograde čitavo mjesto uzdajući se tako ga prisvojiti; ovo je bilo u subotu na večer. Kad u nedilju svak se čudi koji gjavli ogradiše groblje! Poznavši katolici lopovštinu rišćansku prikažu sve Župniku. Fra Petar kad je rekao pučku Misu naredi svemu puku, da odmah iza Mise ima svak za njim poći u groblje i sve razvaliti. Katolici već razdraženi svak tamo pohrli muško i žensko i kazuju mi ljudi toliko je bilo naroda da ga nije mogao ni kolac zapasti. Kroz jedan čas to je sve uništeno! Vidivši turska vlada prievaru rišćansku pridade ga sasvim katolicim.

God. 1885 bivši župnikom fra Augustin Zubac hotio je obzidati kamenom groblje, ali bivši neprikladno u svom položaju zašto su ga turci izorali okolo što je mogao plug nositi, zato da bi se koliko god u četvrt obzidalo prifatio je oranice, držeć da je i tuda groblje bilo, kao što i jest gdje ljudi posvjedočiše gdje su nalazili grobove. Vlastnici turci podigoše parnicu. Zato Austrijanska vlada poslen tolikog trzanja zabrani daljnje zidanje. God. 1887 Ja posadim po tom groblju svakojako drveće ponajviše javorovo, u podpunom razmjerju (66) tako da odkolen god pogledaš u redu je vidilo se. God. 1888 dogje Miralajbeg iz Travnika čije je većinom bilo zemljište, te ja i fra Paško Radoš hodemo ga zamoliti, da nam ono pokloni što je u parnici bilo; Beg nam odgovori: da ste vi tako mene i prvo zamolili ja bi vam dao i troje onaga, ali kad je bilo na inad nisam zato htio dati, zato Vam sada eto poklanjam i slobodno ozidajte, što smo odmah i učinili.

Na kraju vam donosimo i fotografiju jedinog preostalog križa na Kolskom groblju na kojem piše da je pokojnik iz Županjca.

uredili dr.sc.fra Robert Jolić, fra Mate Tadić i Ante Tadić

Komentari (0)

Ime

Komentar

manja | veća

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar