Za sve one koji nisu mogli prisustvovati Sv. Misi za pok. Davora Tadića i za sve ubijene i nestale koljane u svim ratovima donosimo vam fra Matinu propovijed sa Sv. Mise.

Dragi Koljani, dragi vjernici i svi koji ste povezani s duvanjskim mjestom Kolom na bilo koji način. Čast mi je radosno vas pozdraviti na početku današnjega prigodnoga misnoga slavlja za manifestaciju „Dani Kola“. U spomen na mučenoga i ubijenoga hrvatskoga dobrovoljca i branitelja Davora Tadića u Domovinskom ratu 1992. i za sve poginule i nastale u Prvom i Drugom svjetskom ratu na Bleiburgu i Križnom putu, kao i za sve za čije se grobove ne zna na svim bojišnicama po svijetu.

Danas na spomendan poljskog svećenika franjevca Maksimilijana Kolbea, koji je bio zatočenik zloglasnog logora smrti Auschwiza. U njemu je izgladnjivan i ubijen na današnji dan 1941. godine. Današnji dan je isto tako posvećen zatočenicima ratnih logora.

Spominjemo se svih Koljana koji su sanjali slobodu i svoju državu, a mi je u ovom vremenu dosanjali i živimo u slobodi i kakvoj-takvoj državi. Gdje smijemo za razliku od njih reći, tko smo i što smo i biti ono što i jesmo.

Znamo kako možemo biti slobodni od porobljavanja i ovisnosti od drugih. Ali nas Bogočovjek Isus iz Nazareta poučava, da unatoč tomu možemo biti zarobljeni i privezani svojim nedostatcima, grijesima, niskim požudama i strastima. Da bismo dostojno proslavili ovo misno slavlje, pokajat ćemo se za sve svoje slabosti, grijehe i propuštene prilike da činimo dobro.

HOMILIJA

„Narod koji zaboravlja svoju povijest, ponavlja svoje tragedije.“, riječi su jedne poučne izreke. Danas smo se okupili u duvanjskoj spomen-bazilici koja je građena 1925. prigodom proslave tisućite obljetnice krunjenja hrvatskoga kralja Tomislava na Duvanjskom polju, kada je hrvatsko kraljevstvo bilo na vrhuncu svoje moći.

Od vremena do vremena dobro je zastati, pogledati i promotriti iza sebe da bi s jasnijim pogledom mogli kročiti u budućnost. Preporuča se pročistiti svoje sjećanje da bi jasnije vidjeli sadašnjost i kročili naprijed. Prisjećamo se onoga što je iza nas kako u povijesti našega mjesta Kola kao dijela Duvanjske općine kao i hrvatskoga naroda.

Na osobit način prisjećamo se ratne 1991. u Hrvatskoj čiji se vihor uskoro  proširilo i na naše krajeve. Kako je prije 18 godina, vladala velika psihoza i nesigurnost za opstanak i živote. Mnogi su išli u izbjeglištvo, pješčanim vrećama zaštićivani su kućni ulazi i prozori, sklanjali se u ratna skloništa od opasnosti bombardiranja.

Prisjećamo se maskirnih vojnih uniformi, odlazaka na bojište prve ratne crte i kriznih stožera, seoskih straža i odlazaka na molitvu krunice u ovu crkvu za Božju pomoć u obrani. Nije bilo lako sve strahote rata, masakre i bombardiranja, gledati u televizijskim izvješćima, a kamoli biti na prvoj crti bojišnice u rovovima po svim vremenskim (ne)prilikama.

Nadlijetali su ratni zrakoplovi, a i Kolo je 22. lipnja 1992. oko 18 sati predvečer granatirano s Kupresa sa 17 projektila. Toga je dana u selu bila organizirana radna akcija, čišćenja zapaljene škole - poznatijeg Doma za mlade. Nitko tada na sreću nije poginuo, niti ranjen a stariji su se prisjećali kako je Kolo točno prije 50 godina u Drugom svjetskom ratu, bombardirano zrakoplovima.

Mnogi su mobilizirani u obrani, bilo je ratnih dezertera dok je mnoštvo Duvnjaka i naših Koljana, došlo i dobrovoljno za obranu. Među njima je bio i naš sumještanin dvadeset petogodišnji Davor Tadić rođen 1967., koji se vratio iz Zagreba sa studija te odmah poslan na bojišnicu.

Uvijek veseo i primjeran mladić Davor, osjećao je svojom dužnošću braniti stoljetnu hrvatsku Domovinu na kojoj su se kroz povijest izmjenjivale različite državne tvorevine. Stao je u obranu zemlje i ognjišta svojih djedova i svoga kraja. U obranu se išlo više srcem, mladenačkim idealima i krunicom oko vrata, negoli oružjem kojega ustvari nije niti bilo. Snalazilo se na različite načine, kako bi se obranilo svoje ognjište i dom.

Za pada Kupresa početkom travnja 1992. kojega je zauzela srbočetnička JNA, Davor je deportiran u logor u Kninu. Par mjeseci strašno je mučen i nasilno ubijen. To je bila šokantna vijest za cijelo mjesto, a osobito za njegovu obitelj. Iz ljubavi prema Domovini, svom narodu i kraju, dao je najviše i najvrjednije što je mogao i imao – svoj mladi život.

Upravo po riječima poljskoga nobelovca Caslova MIlosa: „Možeš me ubiti, rodit će se novi i bit će sve zapisano“. Stoga mi imamo obvezu i dužnost barem se prisjećati Davorove žrtve, kojom je položio svoj mladi život na oltar Domovine. Prema Kristovoj riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Davor je dao sve što je imao, kao i drugi Koljani, koji su se u različitim vojskama i bojišnicama borili za iste ideale i ciljeve.  

Poznato je kako je iz Kola u Drugom svjetskom ratu stradalo 54 ljudi, a u Domovinskom ratu samo pok. Davor. Za Prvi svjetski rat, još nisu upotpunjeni svi podatci. Na vrijeme još za života, nekih Koljana sudionika Bleiburga i Križnoga puta, uzeta su i zabilježena njihova svjedočanstva. Ona će skupa s popisom nastradalih i nestalih u svim ratovima biti uvrštena u „Duvanjski žrtvoslov“ na kojemu se radi.

Slobodu smo izborili s Božjom pomoći, ali pred nas su poslije došli novi izazovi života i svijeta s kojima se nije lako nositi. To prijelazno stanje i vrijeme kako za sve europske zemlje zahvaćene demokratskim previranjima i promjenama, možda najbolje opisuje Vácslav HAVEL riječima: „Dok smo se morali boriti za slobodu, znali smo što nam je cilj. Sad imamo slobodu i ne znamo više što želimo.“ Mnogima je jedini cilj i životni smisao postao profit i uživanje što nam se nameće kao nova ideologija i stil življenja.

Moramo priznati kako i među nama ima dosta bahatosti, različitih ovisnosti o alkoholu, kocki, a do nas je došla i droga. Neki pate od ratnog sindroma PTSP-a, a nije nam strana niti zavist prema drugima, ogovaranje drugih i ubijanje dobroga glasa. Sve to vodi u besmisao, životnu prazninu, različita ubojstva i samoubojstva. Jer su naši razgovori često površni i ne dodiruju prave probleme koji nas tište.

Vlada osjećaj da nema dobra u nama i među nama, kako zlo upravlja ljudima i svijetom. Potrebno je angažirati se u životu svoga kraja i mjesta, a ne prepustiti da drugi umjesto nas odlučuju o nama. I Crkva osobito mlade kršćanske intelektualce poziva da se angažiraju u politici i društvenom životu. Jer to nije ništa drugo, nego bavljenje ljudima i rad za dobrobit sviju.

Tomislav Ivančić veli kako bi: „Hrvati željeli nešto odmah, a ne znaju ni oni sami što. Samo bi željeli da bude odmah!“ Pored životne ravnodušnosti, prisutna je u današnjem svijetu i želja sve imati i biti na brzinu netko i nešto. A za to je potrebna strpljivost, vrijeme, dugi i mukotrpni rad na što se često nije spremno.

Poznato nam je kako je Kolo prije 50 godina, imalo više sadržaja, udruga i zajedničkih druženja, negoli što mi toga danas imamo. Djelovala je na tri mjesta Osnovna četverogodišnja škola, čitaonica, KUD s glazbenom, pjevačkom i folklornom sekcijom. A kasnije i dom za mlade. Održavane su seoske maturantske priredbe na kojima se gajilo zajedništvo. Gajio se sportski duh te su Koljani, trinaest godina uzastopno (1963.-1976.) bili prvaci, osvajajući Duvanjsko općinsko nogometno prvenstvo.

Današnji susret na misnom slavlju u prisjećanju na sve poginule Koljane i manifestacija „Dani Kola“ sa sportskim natjecanjima, korak su naprijed u obnovi sadržaja kojih nam nedostaje. Okolnosti, prilike i ljudi se mijenjaju, a i tehničke mogućnosti i mediji komunikacije su u današnjem svijetu drugačije. Potreban je internet i takva komunikacija, a imamo i web stranicu Kola. Ali svi ćemo se složiti, kako ništa ne može zamijeniti osobni susret s drugima i radosno druženje.

Zato vas sve potičem a na poseban način mlade, kojima su UN od kolovoza 2010. do kolovoza naredne godine posvetili ovu godinu, da se obnovi KUD „Kolo“ s instrumentalnom, pjevačkom, dramskom i plesnom sekcijom. Da već na sljedećem ovakvom susretu, nastupe skupine koje će se angažirati u očuvanju kulturne baštine našega naroda, kraja i mjesta.

fra Mate Tadić

Komentari (0)

Ime

Komentar

manja | veća

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar