Današnje ime sela pojavljuje se vrlo rano, među prvima od svih duvanjskih sela. Za selo je znao i spominjao ga već veliki bosanski kralj Tvrtko I.

S razlogom se kaže da se ono što nije zapisano nije niti dogodilo. Povijest, učiteljica života satkana je od životnih svjedočanstva. Jedno takvo svjedočanstvo je i Križni put na Bleiburgu Ivana - Ivanka Zvonara, rođenog 5. kolovoza 1924. u selu Kolo pokraj Tomislavgrada.

U razgovoru s Vinkom Pašalićem Markovim i Ivanom Madunićem Franinim «Ćerom», koji su šezdesetih godina XX. stoljeća strastveno igrali nogomet u koljanskoj ekipi doznadoh zanimljive informacije i pojedinosti.

Koliko god izgledalo čudno i pomalo smiješno, ali je duvanjsko selo Kolo uz OŠ, čitaonicu, omladinski dom, zapažene sportske aktivnosti i KUD „Kolo“ još pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina 20.-og stoljeća, bilo naprednije s više kulturnih i društvenih sadržaja, nego li danas.

Evo donosimo vam jednu zanimljivost o sudbini stanovnika našega sela sa početka 14. stoljeća, koji su najvjerovatnije nastavili živjeti u selu Ogorju u Dalmaciji gdje i danas par obitelji nosi prezime Koljanin. Članak je u cijelosti preuzet sa www.ogorje.net

Povodom smrti Ivana Tadića "Brkića" 02. kolovoza 2011.g. koji je u trenutku smrti bio najstariji Koljanin i posljednji preživjeli sudionik križnog puta s Kola, donosimo vam u cijelosti njegovo svjedočanstvo koje je objavljeno na našoj stranici prije tri godine:

Napoleon je jednom zgodom rekao: «Opraštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga progone». I zaista tako i jest; oprostiti treba, ali se zaboraviti ne smije. Radi toga donosimo svjedočanstvo čovjeka koji oprostio jest, ali zaboravio nije.