Danas na duvanjskom području Papići žive u Vedašiću (34 obitelji, 151 član) na Kolu (6, 27), Tomislavgradu (6, 23), Sarajlijama (3, 15), Srđanima (1, 8) i Oplećanima (1, 5). Prvi spomen roda Papića je onaj iz 1596. godine , kad su u noći između 6. i 7. Travnja u Klis, tada u turskim rukama, ušli splitski plemići Ivan Alberti i kliški zavjerenici, ojačani s 80 uskoka s Brača pod zapovjedništvom Miloša Slavičića i Jurja Vuknića , a u zoru su im u pomoć stigli, uz ostale,i 200 Poljičana pod zapovjedništvom poljičkog kneza Pave Papića. Dakle, Papići su stari rod Poljičke kneževine, a bilo bi dobro dodatnim istraživanjima utvrditi eventualne veze između poljičkih i duvanjskih Papića.

Prezime Papić u potalijančenom obliku Papicchio sačuvalo se u Moliških Hrvata u Italiji, koji su iz Dalmacije, pretežito iz Poljičke kneževine, doselili krajem 15. i početkom 16. Stoljeća .Duvanjski su Papići starinom iz Vedašića, gdje je 1741/42. Godine biskup fra Pavao Dragićević zabilježio 36- članu obitelj Mije Papića ( Michael Papich) i 20- člano domaćinstvo Jure Papića. Istodobno su nastanjeni i na livanjskom području: Priluci 6- člana obitelj Jure Papića, a u Strupniću je tadašnje boravište 8- članog domaćinstva Jure (opet!) Papića. 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović zatiče u Vedašiću 25- članu obitelj Bariše Papića i 17- člano kućanstvo Ante Papića. Nema ih više na livanjskom području, a današnji livanjski Papići u Lusniću i Gornjim Rujanima, tvrdi M. Petrić,nemaju krvne veze sa spominjanim Papićima iz 1741/42. godine, već su doseljenici sa Sviba , u Imotskoj krajini. Ovu predaju preuzima i V. Vrčić, iako nije naveo ni jedan dokaz da su Papići ikad živjeli na Svibu. Što se pak tiče kupreških Papića, navodimo dio zapisa K. Draganovića, s nakanom da ilustriramo što su sve morali pretrpjeti Hrvati katolici da bi opstali na hrvatskim povijesnim područjima. „ Kad su u Vedašiću pogorjeli,gdje su bili kmeti bega Kapetanovića, odselili su jednim dijelom u Šujicu pa u Baljke i na Kupres 1852. godine, najprije u Botun, pa u Kukavice i konačno oko 1855. godine u Goravce. Doselila braća Ivan i Pero Papić, prvi s 3, a drugi s 2 sina, dok su im bratići otišli u Rastovce pokraj Travnika. Na Kupresu su davali begovima petinu priroda, a „ caru“ desetinu. Osim toga morali su kao kmeti odrađivati ibegluk „ rabotom „, besplatnim radom, a sve što na njemu rodi bilo je begovo. Begu su također davali svako deseto janje. Svinje nisu smjeli držati. Narod se najviše hranio zobovim kruhom i mlijekom a meso su jeli samo o Božiću i još dva – tri puta na godinu. Teško stanje kmetova pokazuje i slučaj Papića: u 10 godina 7 su puta promjenili zemlju. „ Opotribili“ bi,ostali i bez mala (stoke, op. A.I.) i radne snage, pa ih bezi digli,jer nisu zemlju mogli obrađivati.“ Papići u kupreškim Osmanlijama također su podrijetlom iz Vedašića. „ Potječu od dva brata koji su bili u najmu u Zvirnjači, pa se jedan oženio u Osmanlijama , tu ostao i doveo tamo i svoga brata.“ I Papići su se poput još nekih starosjedilačkih duvanjskih rodova raselili po gotovo svim hrvatskim povijesnim prostorima.

Komentari (1)

...
napisao Abraham, Svibanj 10, 2010

Informacije su odlicne ukoliko se neko interesira za podrijetlo! Zapravo, ukoliko netko ima informaciju ili zna gdje se more nesto vise saznati o Jajackim Papicima koji su po pricama moga dijeda doselili iz okoline Travnika neka se javi na mail: \n Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript '> Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Ime

Komentar

manja | veća

Dodaj komentar